MEDONOSNO BILJE
Bagrem (Robinia pseudoacacia L.)
Bagrem je do 25 m visoko stablo s glatkim, lomljivim i trnovitim granama. Odlikuje se neparno perasto sastavljenim i naizmjenično raspoređenim listovima. Cvjetovi su bijeli, jako mirisni, skupljeni po 15-20 u viseće grozdaste cvati. Grozdovi se razvijaju na jednogodišnjim izbojcima u pazuhu listova. Nema posebnih zahtjeva prema tlu, te može rasti na svim tlima, pa i na pijesku. Ne odgovaraju mu teška, glinasta tla. Preferira južne sunčanije padine. U našoj zemlji nalazimo ga gotovo posvuda, a značajnije je zastupljen u Hrvatskom zagorju, Podravini i Moslavini. Bagrem počinje cvjetati prije listanja. U godinama kada se listovi pojave prije cvjetova izlučivanje nektara je nešto slabije. Medenje je najintenzivnije oko petog do sedmog dana od početka cvatnje. U nizinskim područjima bagrem počinje cvjetati u prvoj polovici, a u višim područjima, u drugoj polovici svibnja. Na nadmorskoj visini iznad 700 m cvjetovi ne mede, odnosno mede vrlo malo. Prema vrijednosti za pčelarstvo bagrem je jedna od najvažnijih medonosnih biljaka. Pri povoljnom vremenu zdrave pčelinje zajednice mogu skupiti do 10 kg nektara dnevno. Prosječno se u jednoj sezoni može izvrcati oko 20 kg bagremovog meda po košnici. Daje i malo peluda žućkaste boje.
Na jednoj lokaciji cvatnja bagrema traje oko 10-15 dana. Seljenjem košnica na različita područja i tipove tla, paša se može produžiti i do mjesec dana. Izlučivanju nektara pogoduju tople noći, s dosta jutarnje rose i umjereno topli dani bez vjetra. Ponekad se dogodi da bagremova paša podbaci. Razlozi mogu biti različiti, kao što su niske temperature ili učestale kiše u vrijeme cvatnje. Vrlo je osjetljiv na mraz, pa se veća područja bagremovih šuma nalaze u krajevima gdje nisu učestali prodori hladnijeg zraka i kasni proljetni mrazevi. Suhi topli vjetar koji puše duže vrijeme isušuje nektar i medenje prestaje. Osim toga, na medenje bagrema utječe tip tla, klima i nadmorska visina.
Pitomi kesten (Castanea sativa Mill.)
Pitomi kesten jednodomna je biljna vrsta s 20-30 m visokim stablom, bujne krošnje. Listovi su polukožasti, izduženo ovalni, na rubovima nazubljeni. Muški su cvjetovi smješteni u skupinama od po 3 i više, u uspravnoj 10-30 cm dugoj osi, a pri njihovoj se osnovi nalaze ženski cvjetovi, koji su obavijeni zajedničkim ovojem. S muških cvjetova pčele skupljaju pelud, a sa ženskih nektar. Raste na kiselim tlima u područjima s vlažnijom klimom. Najveći kompleksi kestenovih šuma nalaze se na Petrovoj i Zrinskoj gori, Medvednici i gorju sjeverozapadne Hrvatske. Početak i kraj cvatnje ovise o geografskom položaju i nadmorskoj visini.
Kesten počinje cvasti sredinom lipnja, poslije listanja. Cvatnja pojedinog stabla traje oko 10 dana, ali obzirom da sva stabla ne procvatu istovremeno, produži se do 20 dana. Medenju pogoduje toplo vrijeme, bez vjetra, s dovoljno vlage u zraku. Kesten je biljka osjetljiva na kišno vrijeme, a s druge strane zbog plitkih cvjetova visoke temperature mogu isušiti nektar. Prvih nekoliko dana kesten slabo medi, pčele donose samo pelud, a zatim nektar. U iznimno povoljnim godinama na kestenu se može vrcati i više od 20 kg meda po košnici.
Pitomi kesten je biljka s koje pčele mogu skupiti najveće količine peludi čak i do 15 kg. U lipnju je također moguća pojava medljike na kestenu.
Lipa
Lipa ima više vrsta, a kod nas su zastupljene: krupnolisna lipa (Tilia platyphyllos Scop.), sitnolisna lipa (T. cordata Mill.) i srebrnolisna lipa (T. tomentosa Moench). Lipe se često sade po parkovima i drvoredima zbog lijepe guste krošnje, dobre hladovine i ugodnog mirisa za vrijeme cvatnje. Listovi su krupni, srcoliki i izmjenično smješteni. Cvjetovi su skupljeni u paštitastim cvatovima. Nalaze se na oko 8 cm dugom, žutozelenom pricvjetnom listu, koji kasnije služi za širenje plodova. Krupnolisna lipa listopadno je stablo do 40 m visoko sa širokom krošnjom. U cvatu je 2-6 cvjetova. Cvate rano, tj. u prvoj polovici lipnja. Sitnolisna lipa je niže stablo (25-30 m). Raste pretežito na brežuljkastom terenu u području s blagim ljetima. Pretežno je zastupljena u zoni bukovih šuma. U cvatu je 5-7 cvjetova. Cvate 14 dana kasnije od krupnolisne lipe, a cvatnja traje 15- 20 dana. Srebrnolisna lipa cvjeta najkasnije, nema ugodan miris, listovi su s donje strane posve prekriveni srebrnastim dlačicama. U cvatu ima 2-5 cvjetova, a prašnici u cvijetu su srasli u 5 snopića.
Sa svih vrsta lipe pčele skupljaju nektar i nešto manje peluda. U nekim godinama moguća je pojava medljike na lipi u svibnju i lipnju. Medenje je neredovito, a pogoduju mu topli dani s dovoljno vlage u zraku. U našim krajevima može se dobiti do 20 kg lipovog meda po košnici.
Amorfa (Amorpha fruticosa L.)
Amorfa je višegodišnji listopadni grm, 1 do 5 m visine. Iz korjenovog sustava izbijaju mnogobrojni izdanci, tako da se brzo formira širok grm. List je neparno perast. Cvjetovi su tamnoljubičasti, skupljeni u uspravne, 7-15 cm duge grozdove na vrhu grana.
Dobro uspijeva na vlažnim i plavnim područjima, na zapuštenim pašnjacima i livadama, ali i na sušim terenima pored putova, željezničkih pruga i sl. Cvate na početku lipnja, oko 15 do 20 dana, odmah poslije bagrema. U prvim danima cvatnje amorfa daje izrazito mnogo peluda, a zatim i nektar.
Za cvatnju su pogodne vlaga i temperature od 25-30°C. Amorfa rijetko medi, jedanput u 8-10 godina, pa je za pčelare ekonomski upitna. Dnevni unos nektara može biti do 7 kg, a ukupni prinos meda po košnici i do 30 kg.
Uljana repica (Brassica napus L. subsp. oleifera)
Uljana repica je jednogodišnja zeljasta biljka. Stabljika je razgranata, a naraste u visinu od 1,2 do 1,8 m, a nerijetko i više. Listovi uljane repice su plavkastozelene boje, glatki ili s rijetkim uspravnim dlačicama na naličju. Cvjetovi uljane repice su dvospolni, skupljeni u grozdaste cvati na glavnoj osi stabljike i postranim granama. Sastoje se od 4 lapa, 4 latice, 6 prašnika i tučka. Latice su intenzivno žute boje. Na dnu cvijeta nalaze se četiri žlijezde nektarija čiji nektar privlači insekte, osobito pčele. U nas se uzgaja kao ozima kultura uglavom za proizvodnju ulja iz sjemena.
Radi svoje velike nadzemne mase uljana repica može se koristiti za stočnu hranu i zelenu gnojidbu, ali je tada beskorisna za pčele, jer se kosi na početku cvatnje. Vrlo je značajna medonosna biljka jer bogata je nektarom, cvatnja traje oko dvadesetak dana, a cvate u travnju kada drugih pčelinjih paša gotovo da i nema. Zbog navedenog ima značajnu ulogu u proljetnom razvoju pčelinjih zajednica i izgradnji saća. Vrlo dobro stimulira rojidbeni nagon pčela. U optimalnim uvjetima na uljanoj repici može se proizvesti 10-20 kg meda po košnici.
Suncokret (Helianthus annuus L.)
Sunckokret je jednogodišnja zeljasta biljka s čvrstom 1,7-2,2 m visokom stabljikom. Listovi su jednostavni, sastavljeni od srcolike plojke i peteljke. Uzgaja se uglavnom u Slavoniji i Baranji kao industrijska biljka radi proizvodnje ulja. Cvjetovi su skupljeni u cvat – glavicu koja se formira na vrhu stabljike. Promjer glavice ovisi o genotipu i uvjetima uzgoja, a najčešće iznosi 15-25 cm. Na glavici se nalaze dva tipa cvjetova: cjevasti (plodni) i jezičasti (neplodni) koji zbog intenzivne, obično žute boje privlače insekte. Jezičasti cvjetovi se sastoje od izduženih latica, a smješteni su po obodu glavice. Na dobro razvijenoj glavici ima do 1500 cjevastih cvjetova raspoređenih u gotovo koncentričnim krugovima. Cvatnja cjevastih cvjetova u glavici odvija se postupno od ruba prema sredini, a traje oko 10 dana. Cvatnja i lučenje nektara na jednoj parceli traje oko 15 dana. Prvi cvjetovi na glavici su najrazvijeniji i luče najviše nektara.
U našim proizvodnim područjima cvatnja suncokreta obično počinje krajem lipnja ili početkom srpnja. Cvatnji pogoduje toplo i tiho vrijeme s dnevnom temperaturom 24-30oC te vlažnošću zraka 60-65%. Medi najbolje ujutro, poslije podne popusti, a pred večer se medenje nastavlja. Prosječno se sa suncokreta može vrcati oko 25 kg meda po košnici.
Međutim, suncokret ne medi svugdje jednako. Suncokret je izrazito stranooplodna entomofilna biljka. U oprašivanju suncokreta glavnu ulogu imaju pčele, čime se značajno povećava prinos i udio ulja u sjemenu.