MED

Med je sladak i gust sok što ga pčele medarice tvore od nektara koji skupljaju na cvjetovima ili slatkim izlučevinama (medene rose) nekih kukaca. Med je i najsavršeniji proizvod prirode, u njemu se nalaze gotovo svi sastojci koji grade ljudski organizam.

Nektar koji pčele skupljaju iz cvijeća glavni je izvor ugljikohidrata koje pčele pretvaraju u lako probavljivi slador – glukozu i fruktozu, koji je glavni sastojak meda. Zreli med ne sadrži više od 15% vode, a pčele ga u saću pokrivaju voštanim poklopcima i tako čuvaju od upijanja vlage i kvarenja. U medu se nalaze minerali, aminokiseline, visoko vrijedne organske kiseline kao što su mravlja, jabučna, limunska, octena, jantarna kiselina, pigmenti, razni derivati klorofila, vosak, inulin te elementi kompleksa vitamina B.
Med medljikovac sadrži 13 puta više mineralnih tvari od cvjetnog meda, a osobito željeza. Svi dosadašnji pokušaji miješanja industrijske proizvodnje meda usprkos silnoj tehnologiji i uloženim ogromnim sredstvima dali su poražavajuće rezultate.

Tajnu proizvodnje pravog prirodnog pčelinjeg meda pčele nose u svom tijelu i organima za probavu koji taj proizvod pretvaraju u lijek gotovo nezamjenjiv u ljudskoj prehrani. Nema na svijetu pčele koja proizvodi loš med, loš med rezultat je industrijskog punjenja meda ili lošeg nesavjesnog i neobrazovanog pčelara.

PROPOLIS

Propolis je smolasta smjesa koju pčele prikupljaju sa pupoljaka stabala, biljnih sokova ili drugih biljnih izvora. Koristi se kao sredstvo za brtvljenje neželjenih otvora na košnici.

Propolis je najistraživaniji pčelinji proizvod. Brojne studije pokazale su da djeluje protiv bakterija, gljivica, virusa i upala te da ima anestetički, antioksidacijski i antitumorski učinak, spriječava rast biljaka i klijanje sjemena, potiče regeneraciju tkiva i jača imunološki sustav. To je smolasta supstanca koju pojedine pčele radilice kada postanu izletnice (od 21 dana života) sakupljaju sa pupoljaka i kore drveća, kao i drugih biljaka. Time se bavi samo mali broj pčela koje imaju u košnici tu odgovornu zadaću. Unosom u košnicu upotrebljavaju ga za izgradnju ulaza, zatvaranje pukotina i rupa i skladištenje odnosno “sterilizaciju” ćelija sača… Ime propolis prema pojedinim tumačenjima dobio je od grčke riječi “pro” – prije ili ispred i “polis”- grad, zbog upotrebe propolisa za izgradnju i regulaciju ulaza u košnicu dok drugi misle da nosi naziv prema riječi propoliso koja bi na grčkom ili latinskom značila zamazivati-zaglađivati.

Propolis kao naziv sada se koristi u skoro svim dijelovima svijeta. Propolis je kao lijek poznat još od antičkih vremena, Aristotel ga spominje u svojoj “Priči (govoru) životinja” i zaključuje da se može koristiti u liječenju kožnih povreda, rana i infekcija. Velika upotreba propolisa zabilježena je za vrijeme Burskih ratova u Južnoj Africi (1899.-1902.), jer je pokazao odlične rezultate kod zacjeljivanja rana. O pčelama i medu hvalospjeve su pisali i Vergilije i Plinije Stariji, među ostalima. Ljekovitost meda i pčelinjih proizvoda bila je poznata i Arapima, te se tako i u Kuranu mogu naći dijelovi koji spominju med. Med se spominje i u Bibliji. Perzijanci su propolis koristili za razne osipe, upale kože, liječenje bolova u mišićima i reumatskih tegoba.

PČELINJI VOSAK

Pčelinji vosak (lat.: Cera Flava) je prirodni vosak koji izlučuju pčele i od njega grade saće. Očišćen i izbijeljen u trgovinama se prodaje pod imenom Cera alba.
Prirodna specifična težina kod temperature od 15°C iznosi 0,956kg. +, – 0,003kg. Točka topljenja mu je od 58 – 64°C i daleko je veća od običnog parafinskog voska gdje je ona već na 30°C. Na temperaturi iznad 65°C pčelinji vosak postaje tekuć i može se prihvatiti za vlakna stijenja za svijeću. U kontaktu sa zrakom, svijeća gori dajući svjetlost i toplinu. Danas se za proizvodnju svijeća koriste jeftiniji stearin i parafin, koji su gotovo potpuno istisnuli korištenje pčelinjeg voska u toj proizvodnji ne zbog svoje kvalitete već zbog niže cijene.

Kao dodatak prehrani pčelinji vosak nosi oznaku E 901.
Kad pčela medarica iz žlijezde luči voštane pločice, one su u stvari gotovo bijele boje. Tamnija ili žuta boja se u vosku stvara njegovim kontaktom sa zrakom. Boja ovisi i od prisustva cvijetne peludi te propolisa.

MATIČNA MLIJEČ

Matična mliječ je lučevina medonosnih pčela koja se koristi kao hrana ličinki. Luči se iz hipofaringealnih žlijezdi u glavama mladih radilica, te se koristi (s ostalim supstancama) za hranjenje ličinaka u koloniji. Uz to, ako se javi potreba za maticom, izabrana ličinka će dobivati velike količine matične mliječi kao jedini izvor hrane prva četiri dana svoga rasta.

Ovo brzo, rano hranjenje aktivira razvoj matičine morfologije, što uključuje i potpuno razvijene jajnike koji su potrebni za polaganje jajašaca.
Sve ličinke u koloniji se hrane s matičnom mliječi, ali ju odrasle pčele uopće ne konzumiraju.

PČELINJI OTROV

Pčelinji otrov je izlučevina žalčanog sustava pčele, a osnovna mu je prirodna namjena štititi pčelu i njezinu zajednicu od neprijatelja. To je gusta tekućina vrlo karakterističnog mirisa i gorkastog, kiselkastog okusa. U “Kuranu” je tekst o pčelinjem otrovu koji glasi: “Iz njihovih trbuha nastaje tekućina koja je medicina za ljude”.